Poput svih drugih malih pripovijesti i moj je zapis o novom bloku sa zaštićenim stanovima u Trebnju mala osobna pripovijest. Priča koja je započela još prije raspisa natječaja, pri prvom posjetu lokaciji, kad mi se u sjećanje urezao lik čovjeka koji u mračnom pretprostoru višenamjenske dvorane doma za starije osobe sjedi sam, gleda u prazno i čeka….

Može li arhitektura promijeniti život i učiniti ga ugodnijim? Ako može, kako joj to uspijeva unutar uskih okvira uvjeta koje je postavio investitor? Dok smo mlađi, ne bavimo se rado razmišljanjem o starosti, ne mislimo rado o budućnosti i tegobama koje ona može donijeti. A ipak, nije li upravo stanovanje ono što osmišljava naše postojanje sve do kraja i nije li upravo kvaliteta bivanja smisao arhitektova poslanstva?

Novi blok zaštićenih stanova u Trebnju je projekt nastao na osnovi rezultata pozivnog natječaja Fonda za nekretnine mirovinskog i invalidskog osiguranja u Ljubljani. Proteklih godina je na taj način Fond dobio posve lijep broj zanimljivih rješenja, koja bi bilo moguće na osnovi novih iskustava i eventualne nadogradnje programskih koncepata ubuduće dalje razvijati u korist kvalitetnijih stambenih uvjeta njihovih žitelja.